Odabir lokacije, broj gostiju, vrsta glazbe, jelovnik, torta s pet katova, fotograf koji će uhvatiti svaki trenutak, pa čak i dekoracije stolova, sve to postaje dio jednog velikog, često vrlo stresnog projekta.
U toj želji da sve ispadne "kako treba", da se zadovolje očekivanja rodbine, prijatelja i susjeda, često zaboravimo da je svadba u svojoj srži nešto vrlo jednostavno: proslava ljubavi dvoje ljudi. A ljubav ne mora biti glasna, ni masovna, ni dokumentirana iz svih kutova da bi bila stvarna.
Zato nije čudno da u posljednje vrijeme sve češće čujemo za mladence koji odlučuju sve to preskočiti. Ili barem pojednostaviti. Tihe, minimalističke, intimne svadbe postaju sve popularnije, ne zato što su "u trendu", nego zato što se sve više parova pita: za koga ovo zapravo radimo?
Bez slavlja do jutra i "žive glazbe"
Upravo mi je takvu jednu priču nedavno ispričao prijatelj. Pozvan je na svadbu koja će se održati usred tjedna, u srijedu.
Bez benda, bez više stotina uzvanika, bez velikog plesnog podija. Završetak je predviđen prije ponoći, a cijela atmosfera zamišljena je kao jedno tiho, mirno druženje u krugu najbližih. Mladenci su veliki introverti i ne žele da njihov dan bude predstava, nego prirodan produžetak njihove svakodnevice, skroman, jednostavan i potpuno u skladu s njihovim karakterima.
Ako je dan vjenčanja slavlje ljubavi, onda bi on trebao izgledati baš onako kako ta ljubav u stvarnosti i izgleda. Za neke je to ples do jutra i slavlje s 200 ljudi, a za druge večera s desetak prijatelja.
U kulturi u kojoj se još uvijek očekuje da se na svadbu zove "sve redom", da se slavi do jutra, da svatko kaže riječ-dvije u mikrofon, ovo svakako djeluje kao otklon od norme.
No ako dvoje ljudi znaju što im odgovara i žele svoj dan provesti u poznatom, ugodnom okruženju, zar to ne bi trebao biti osnovni kriterij?
Naravno, nije teško zamisliti da će se netko pobuniti: možda neka teta uvrijeđena što nije pozvana, ili poznanik koji smatra da svadba bez harmonike i "vlakića" nije svadba. Svoje mišljenje o ovakvoj svadbi podijelite s nama u anketi.
No možda upravo takve tiše, personalizirane svadbe polako otvaraju prostor za drukčije poglede, gdje mladenci ne ispunjavaju tuđa očekivanja, već ugađaju sebi.