Redoslijed rođenja često se pretvara u etiketu koju nosimo cijeli život, bez obzira na to koliko je stvarna. Najstariji navodno uvijek nose najveću odgovornost, srednji su zaboravljeni, a najmlađi: oni su vječne bebice, zaštićeni, razmaženi i pomalo buntovni.
No koliko su ti mitovi zapravo točni? Istina je, nešto u njima zna biti blizu realnosti, roditelji s trećim ili četvrtim djetetom obično postaju opušteniji, a starija braća i sestre znaju štititi onog najmanjeg. Ali život je daleko složeniji od jednostavnih etiketa.
Najmlađa djeca često moraju izrasti u kreativne, prilagodljive i hrabre osobe jer od malih nogu uče kako se izboriti za svoj glas u obitelji u kojoj su svi stariji i važniji.
I zato vam donosimo sedam najčešćih mitova o najmlađima, tu su da ih razbijemo.
Najmlađi su uvijek razmaženi
Roditelji znaju popustiti nakon nekoliko odgojnih rundi, pa se najmlađem ponekad progleda kroz prste. No to ne znači da su svi najmlađi razmaženi: mnogi od njih upravo zbog toga razviju snažnu želju da dokažu kako mogu i sami. Razmaženost je više stvar odgoja nego redoslijeda rođenja.
Nikad ne moraju ništa raditi
Stereotip kaže da stariji vuku kućanstvo, a najmlađi samo promatraju. U stvarnosti, obveze se često ravnomjerno raspodjeljuju, a najmlađi nerijetko sami žele preuzeti zadatke kako bi pokazali da nisu mali. Ponekad upravo najmlađi budu najvrijedniji jer žele dokazati da mogu držati korak.
Najmlađi su uvijek u centru pažnje
Često se doima da najmlađi privlače najviše pažnje, ali ne treba zaboraviti da starija djeca imaju prednost prvih puta: prvi bicikl, prvi ispit, prvi izlazak.
Najmlađi nerijetko moraju naći vlastiti način da se istaknu i budu primijećeni.
Oni su vječne "bebe" obitelji
Najmlađi će uvijek biti najmlađi, ali to ne znači da se ne razvijaju u zrele i sposobne osobe. Često upravo oni budu najodvažniji, jer imaju potrebu pokazati da nisu ovisni o drugima. Ponekad najmlađi prerastu tu ulogu i postanu oni na koje cijela obitelj gleda kao na hrabre predvodnike.
Najmlađi su manje odgovorni
Popularna teorija kaže da najmlađi izbjegavaju odgovornost jer je stariji uvijek preuzimao. Međutim, životne okolnosti znaju napraviti sasvim suprotan efekt: najmlađi nerijetko razviju osjećaj odgovornosti vrlo rano, osobito ako se moraju izboriti za sebe.
Odgovornost se ne mjeri redoslijedom rođenja nego karakterom i iskustvom.
Najmlađi su slabiji i zaštićeniji
Starija braća i sestre često imaju zaštitnički instinkt pa se čini da najmlađi rastu u sigurnom balonu. Ipak, to ne znači da su sami po sebi slabiji, upravo suprotno, snalažljivost i humor često postanu njihovo glavno oružje. Kad malo bolje pogledate, najmlađi znaju biti itekako otporni.
Najmlađi su uvijek buntovnici
Često se misli da oni ruše pravila jer su odrasli u opuštenijoj atmosferi. U nekim slučajevima bunt zaista bude način na koji traže pažnju i individualnost.
No nije svako najmlađe dijete revolucionar: ponekad su oni ti koji unose mir i povezuju sve članove obitelji.
