Smijeh ima nevjerojatnu moć – on nas opušta, povezuje i čini da se osjećamo sigurnima. Kada se smijemo s obitelji, smijemo se s onima koji nas poznaju bolje od bilo koga. Pa ima li išta bolje od toga da se za vrijeme obiteljskog ručka samo pogledamo, prisjetimo neke scene s juhom koju je naša sestra davno izvela kao mala i prasnemo u smijeh sa svojim najbližima?
Moj brat je s pet godina jako volio jesti jabuke, nasjeckane na kriške ih je jeo doslovno uz sve. I tako smo vremenom svi u obitelji počeli govoriti "A da dodaš jabuku?", za svako jelo koje smo jeli i svaki recept za koji smo mislili da nam nije dobro uspio, ispričala nam je čitateljica Mirna.
I tako sam nedavno, dvadeset i pet godina nakon tih dana, udaljena od brata koji živi i radi u Australiji, sa suprugom pekla pizzu, a konačnim rezultatom nismo baš bili zadovoljni.
Bez razmišljanja sam ga pitala "A da dodamo malo jabuke?" i prasnula u smijeh. Gledao me s potpunim razumijevanjem, a ja sam umirala od smijeha i istog trena nazvala brata na videopoziv.
Tajni kod koji nas povezuje
Unatoč ogromnoj vremenskoj razlici, javio se, a ja sam samo rekla: "A da dodaš jabuke?". I oboje smo se od srca nasmijali, kratko porazgovarali, a nakon toga sam se osjećala sretno i ispunjeno, ta jednostavna, drugima pomalo blesava rečenica nas je spojila iako smo jako udaljeni, kazala je.
I baš je dobro što neke šale razumiju samo članovi obitelji – to im daje dodatnu čar. Kao da posjedujemo tajni kod koji nas povezuje, nešto što pripada samo nama. Taj specifični humor pomaže nam da se osjećamo povezano, čak i kad smo daleko jedni od drugih.
Obiteljske šale puno su više od običnog smijeha – one su vezivno tkivo koje drži obitelj na okupu. Kroz smijeh gradimo uspomene, održavamo odnose i potvrđujemo da, koliko god bili različiti, uvijek ćemo imati nešto što nas nepovratno povezuje – trenuci u kojima smo se zajedno smijali.
