Zagrepčanka Ines, ogromna zaljubljenica u Božić i božićno kićenje, nakon pet godina života u Missouriju u Sjedinjenim Američkim Državama krajem svibnja s obitelji se vratila u Europu. Taman kada su se smjestili u Švicarskoj, Ines im ondje našla stan i upisala mlađeg sina u školu, suprug joj je rekao: "Ljubavi, selimo se u Frankfurt."
Zbog suprugova posla seljenja su dio njihova života, a kako su nakon daleke Amerike sada opet u Europi i bliže domovini, plan je da za svaki Božić budu u Zagrebu. Ines je sve svoje božićne dekoracije, a ima ih, uspjela iz Missourija dopremiti u Zagreb, a pri tom zahtjevnom transportu razbila se samo jedna kuglica.
Ines je, kako kaže, i više nego oduševljena tvrtkom koja je obavila odličan posao kada su se iz SAD-a selili u Švicarsku, pa u Frankfurt, dok je božićne dekoracije poslala direktno za Zagreb.
Moj život u Americi i Hrvatskoj razlikuje se prvenstveno po tome što sam tu na svome, tu mi je majka, tu su nam prijatelji. Volim Zagreb, volim Hrvatsku, svugdje je lijepo, ali kod kuće je najljepše, ističe Ines, za koju se slobodno može reći da je ovisnica o Božiću. Obožava božićno kićenje doma i smatra da se s ukrasima ne može pretjerati.
U dnevnom boravku ima čak dva božićna drvca s ugrađenim lampicama, oba dovezena iz Amerike, kao i gotovo sve ostale dekoracije koje krase njezinu kuću. Dio ukrasa našla je u svojoj garaži u Zagrebu, to je nakit koji je nekada kupovala u trgovini na Jankomiru - božićno selo s predivnim kućicama te prekrasne figurice svete obitelji, nakit star više od deset godina.
Nakit koji je donijela iz Amerike skupljala je pet godina, koliko je s obitelji živjela u Missouriju, a prije selidbe u Švicarsku dodatno se opremila sitnim ukrasima koje je našla na sniženjima od 70 i 80 posto. Upravo su cijene, ističe, ono po čemu se ponuda božićnog nakita u trgovinama u SAD-u najviše razlikuje od ponude u Hrvatskoj.
Što se tiče ponude božićnog nakita u Hrvatskoj i Americi – to se zaista ne može uspoređivati. U Americi nema što nema, cijene su puno, puno povoljnije nego u Hrvatskoj. Ovo malo što sam išla po trgovinama u Zagrebu, OK je ponuda, ali po meni, nakon onoga što sam vidjela u Americi, ništa spektakularno.
Puno je veća, bolja i puno povoljnija ponuda u Americi nego kod nas, objašnjava te dodaje kako su Amerikanci luđi od Hrvata kada je riječ o božićnom kićenju doma. Borove imaju u svakoj prostoriji, a kititi počinju odmah nakon Dana zahvalnosti te sve ukrase skidaju 1. siječnja.
Kod nas će neki reći 'bor se ne kiti sada, nego na Badnjak'. Slažem se, ali mislim da svatko u svojoj kući radi što želi. Od Badnjaka do Sveta tri kralja meni je prekratak period, dodaje Ines, koja je svoj zagrebački dom već početkom prosinca pretvorila u pravu božićnu fantaziju. Svoje božićno uređenje opisuje šašavim i veselim, kakva je i ona sama.
Živim u tom nekakvom la-la-landu, stavim ružičaste naočale i tako doživljavam i Božić. Kako me ponese, tako počnem kititi i ne stanem dok ne završim. Onda sjednem, skuham si kavu, zapalim cigaretu i gledam gdje treba što promijeniti, popraviti ili dodati, kaže pa otkriva da je tijekom kićenja imala i malu nezgodu. Naime, kako borovi imaju ugrađene lampice prilagođene američkoj struji, koja je slabija od hrvatske, kada ih je upalila, dio lampica je pregorio, zbog čega je morala sav nakit skidati pa ponovno stavljati.
Nekom je moje božićno uređenje možda kič. Smatram da svatko u svom domu radi kako želi i što želi, ne volim kad ljudi počnu pljuvati i omalovažavati nečiji trud. Nikada mi to ne bi palo na pamet i cijenim svačiji trud. I kad čujem komentare 'lako je kad imaš novca'. Taj nakit uopće ne košta puno, u Americi sam znala za manje od jednog dolara kupiti kuglice i ukrase. Samo treba znati kupovati, svaka budala zna potrošiti puno novca.
Ono što mi je neizmjerno drago, kako sam administrator grupe Čarolija doma na Facebooku, vidim da ljudi imaju jako puno mašte, žene imaju zlatne ruke. Ljudi su počeli sami raditi adventske vjenčiće za stol, počeli su dosta ranije dekorirati, ima doista predivnih radova i svaki je poseban na svoj način. Jednostavno uživam u toj našoj grupici jer smo se našli slični ljudi, božićni fanatici, svi smo ludi za Božićem i dijelimo istu radost, ispričala nam je Ines pa podijelila s nama kako se nada da će njezin suprug u Frankfurtu završiti svoju karijeru i ondje dočekati mirovinu, bez daljnjih seljenja, tako da se mogu konačno vratiti u Hrvatsku.
Na koncu, vuče me, često sam u Zagrebu. Stariji sin odlučio je studirati u Hrvatskoj i neizmjerno sam ponosna na njega. Nije htio studirati nigdje drugdje u svijetu, nego je odlučio biti u svom Zagrebu, rodnom gradu, ističe Ines, koju još nešto jako vuče u Zagreb – zagrebački Advent.
Mi se od Amerikanaca itekako razlikujemo po našem Adventu, koji je nešto posebno i koji mi je neizmjerno falio ovih pet godina dok smo bili u SAD-u. Za vikend smo bili na Tomislavcu na klizanju, na kobasicama i fritulama. Kaže netko, cijene su u nebesima. Možda jesu, možda nisu, ali to nije nešto što plaćate svaki dan, tako da, eto, po tome se stvarno razlikujemo od Amerike i mislim da je naš Advent nešto najposebnije na ovom svijetu, smatra Ines.
Mama petero djece u Zagvozdu je uredila svoju raskošnu kuću punu fantastične energije i duše
Ima posebnu policu za njih: Impresivna kolekcija od čak 70 božićnih šalica Zagrepčanke Mateje
