Tako je pisala kanadska pjesnikinja Rupi Kaur. U današnjem vremenu ponekad je teško prepoznati proizlazi li individualnost i posebnost iz autentične želje za samoostvarenjem ili želje da se istakne iz mase i tako opet stekne društvena potvrda, pa njezine riječi rezoniraju s mnogima - naročito ženama.
Žensko rivalstvo opisala je Chimamanda Ngozi Adichie kada je rekla da ono počinje odgojem: učimo djevojčice da se "smanje", da ne teže prevelikim stvarima, da na druge djevojke gledaju kao konkurenciju.
Postoji i muško rivalstvo, no kod muškaraca je češće izražen osjećaj bratstva i "zbijanja redova" kada zagusti.
Upravo je zato i jedna od velikih pozitivnih promjena kojima svjedočimo u 21. stoljeću ta da se žene sve više počinju okretati jedna drugoj – ne iz inata, ne iz krivih pobuda. Već upravo zato da bi jedne u drugima pronašle inspiraciju, pružile si međusobnu podršku i izgradile svoj sigurni kutak u svijetu koji im nameće toliko očekivanja i odgovornosti, a koji zna biti vrlo usamljen.
Tu su vladine i nevladine organizacije, udruge, mali kolektivi, inicijative koje je pokrenula nekolicina entuzijastica poput poznate Gulabi Gang - skupine indijskih žena u ružičastom koje su nastale kao odgovor na obiteljsko nasilje i nasilje nad ženama u ruralnim dijelovima Indije, gdje se žene ne pouzdaju u državne organe zaštite.
Jedna od velikih pozitivnih promjena kojima svjedočimo u 21. stoljeću jest ta da se žene sve više počinju okretati jedna drugoj – ne iz inata, ne iz krivih pobuda
Ono što u posljednje vrijeme sve više uzima maha, a možda je previđeno u očima javnosti, jesu brojni oblici organiziranja žena oko "običnih" i svakodnevnih stvari.
To su aktivnosti i sadržaji u kojima je do sada uživala mješovita publika, a sada su oko njih formirana isključivo ženska društva. Ne radi distanciranja i odvajanja od muškaraca, već kao načina da se žene - naročito one koje smatraju da im je to potrebno – više posvete sebi, svojim prijateljicama, majkama i sestrama, svojoj vlastitoj ženstvenosti, i priušte si trenutak zabave i dokolice bez opterećenosti time što će muškarci i okolina misliti ili napraviti.
Posljednjih godina javljaju se putničke agencije koje organiziraju isključivo ženska putovanja, od kojih su neka posvećena "ženskim temama". Grupe žena osjećaju se sigurnije jedna s drugom, dijeleći troškove, sobe i intimu, a pritom imaju priliku upoznati žene iz drugih dijelova svijeta.
Taj vid putovanja organizira se i kako bi podupro lokalne žene, kao što su npr. žene koje rade u iranskim salonima ljepote, žene koje ugošćuju putnice u svojim privatnim kućama, gdje razmjenjuju recepte, savjete i priče iz svakodnevnog života… Debra Asberry i Janet Scalzo, vlasnice agencija za ženska putovanja, istaknule su kako je podrška koju si žene pružaju na putovanjima predivna. Povezujemo se, otvaramo jedna drugoj, isprobavamo nešto novo i izlazimo iz zone komfora zajedno. Čuvamo si leđa, dijelimo priče, smijemo se. Naša putovanja završavaju u prijateljstvima koja traju zauvijek, istaknula je Janet.
Tako sam sretna zbog tebe!
Kada je počeo rat u Ukrajini, žene diljem Europe i svijeta otvorile su na Facebooku grupe podrške za žene izbjeglice iz Ukrajine. Budući da su mnoge Ukrajinke doživjele neugodna iskustva i seksualno uznemiravanje tijekom adaptacije na svoje nove domove, takav oblik organiziranja trebao im je pomoći da se osjete sigurnima u ženskim rukama. Grupe poput Sestara suncokreta organizirale su smještaj, hranu i financijsku pomoć za ukrajinske djevojke, žene, samohrane majke i druge.
Gradeći svojevrsno "sestrinstvo i jedinstvo", postavljamo temelje za buduće generacije djevojaka i žena – da svoj život grade onako kako zaista žele, da u teškim trenucima jedna drugoj pruže ruku, a da se u pobjedi mogu okrenuti i vidjeti svoje prijateljice i sestre kako od srca poručuju: "Tako sam sretna zbog tebe!"
Od ženskih klubova koji promoviraju ženska druženja uz vino i knjige, preko grupa na Facebooku poput Are we dating the same guy? u kojima djevojke iz istih gradova stavljaju fotografije svojih partnera kako bi provjerile ima li on ljubavnicu i viđaju li se s istim čovjekom, pa sve do udruženja u kojima si žene doniraju perike za one koje su prošle kemoterapiju ili samo razmjenjuju iskustva i pružaju si podršku - moderno doba pružilo je kanale kojima se žene mogu bolje povezati i suosjećati jedna s drugom.
Takvo povezivanje i umrežavanje dokazano imaju brojne benefite za psihičko zdravlje i kvalitetu života: na taj način žene si osiguravaju rame za plakanje, obitelj koja im možda nedostaje, lijek za usamljenost, osjećaj pripadanja i osnaživanja, svrhu i zabavu u životu… - a sve to pozitivno se odražava i na fizičko zdravlje.
Izlazimo li konačno iz razdoblja u kojem se žene odgaja da se natječu za mušku pozornost i gledaju jedna na drugu poput vukova? Čini se i nadamo se da da.
Uostalom, dobra je vijest da na taj smjer možemo i same utjecati odabirom ponašanja i ophođenja jedna s drugom. Inspiraciju možemo pronaći svuda oko sebe. Spisateljica Valerie Robinson istaknula je tenisačice Venus i Serenu Williams kao primjer ženske i sestrinske ljubavi čak i kad se obje natječu za istu nagradu, na polju kojem su posvetile život.
Zaista je teško stati nasuprot vlastitoj sestri, u borbi za pobjedu i svojih 15 minuta u povijesti. Jednom prilikom Serena je pobijedila i potrčala Venus u zagrljaj, a kamere su ulovile trenutak u kojem je Venus rekla sestri: Tako sam sretna zbog tebe! Valerie je tada shvatila kako joj nije bitno koja je pobijedila, već ljubav i sportski duh koji je u tom trenutku prevladao. Željela je da sestre Williams pobjede općenito, svuda i uvijek.
Gradeći na te načine svojevrsno "sestrinstvo i jedinstvo", postavljamo temelje za buduće generacije djevojaka i žena - da svoj život grade onako kako zaista žele, da u teškim trenucima jedna drugoj pruže ruku, a da se u pobjedi mogu okrenuti i vidjeti svoje prijateljice i sestre kako od srca poručuju: Tako sam sretna zbog tebe!
