Naš jezik odlikuje se bogatstvom govora i to bismo trebali prihvatiti kao nešto pozitivno. Možda nam ponekad način na koji drugi govore i izrazi koje upotrebljavaju zvuče loše, iskrivljeno, nepravilno, ali svaki govor ima svoja pravila i posebnosti.
Ne trebamo se zamarati zbog toga što netko govori novo auto, planeta Zemlja, velika misterija i slično. Sve je to u redu dok razgovaramo s prijateljima, obitelji, poznanicima, općenito u neformalnom okruženju. Problem nastaje kada se ne držimo pravila, odnosno kada se ne koristimo standardnim jezikom na mjestima i u situacijama u kojima bismo trebali.
Recimo, meni posebno smeta kad vidim veliki natpis Hvala na posjeti! u jednom trgovačkom centru. U Ustavu naime piše da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Koliko se toga držimo, jasno je već po samim nazivima trgovačkih (češće shopping) centara, no to je već posebna tema.
POSJETA JE POSJET, A SNIMAK JE SNIMKA
Ovdje ćemo se zadržati na upotrebi pogrešnog roda imenice. Naime, da je spomenuti natpis napisan na hrvatskom standardnom jeziku, bila bi upotrijebljena imenica posjet u muškom rodu.
Ako ste iz onih generacija koje su gledale Pokemone, možda se sjećate fraze: Tim Raketa opet juri ko kometa, predajte se odmah jer naša je planeta! Simpatično i lako pamtljivo, ali, nažalost, ne i u skladu sa standardom. S obzirom na to da djeca jezik uče i gledajući crtiće, bilo bi dobro da su prevoditelji upotrijebili pravilne oblike imenica – komet i planet.
Obrnuto je s imenicom snimka, koja bi trebala biti ženskoga roda, no često možemo čuti snimak. Takav je oblik karakterističan za jezike bliske hrvatskomu i neke naše govore, no u standardu je uvijek – snimka.
MISTERIJA JEDNOG PIJANISTE
Posuđujući iz latinskoga riječi koje završavaju na -um, uobičajio se i nastavak koji nije pravilan u hrvatskom standardnom jeziku. Tako smo od imperium, mysterium i territorium dobili oblike imperija, misterija i teritorija. Međutim, treba reći imperij, misterij i teritorij, a pravilo da su muškoga roda i završavaju na -ij vrijedi za sve slične imenice latinskog podrijetla na -um.
Postoji i cijela skupina imenica koje završavaju na -ist i u kojima je promjena roda vrlo uobičajena (iako ne pravilna i opravdana, naravno). U tu skupinu spadaju biciklist, barist, okulist, realist, gitarist i mnogi drugi. Sve su to imenice muškoga roda i kao takve bi se trebale deklinirati po svim padežima, npr. u jednini N biciklist, G biciklista, D biciklistu, N mn. biciklisti... Ipak, možemo čuti rečenice poput sljedećih:
Jučer je stradao još jedan motorista. Održano je natjecanje za najboljeg baristu. Bila sam kod okuliste.
TAJ AUTO ILI TO AUTO?
Nije samo biciklist(a) problematičan, i njegovo prijevozno sredstvo javlja se u svim mogućim rodovima: bicikl, bicikla, biciklo. Pravilan je oblik onaj u muškome rodu – bicikl.
I za kraj, jedna riječ zbog koje se prepiru mnogi – auto. To je u biti skraćeni, razgovorni oblik imenice automobil. Nominativni oblik uvijek glasi auto, no kada mu dodamo pridjev ili zamjenicu, određujemo mu i rod. Je li taj auto ili to auto? I u ovom slučaju pravilan je muški rod – taj auto.
Ponavljam još jednom, nije svejedno u kojoj ćemo situaciji upotrijebiti koji oblik. Nema razloga da ne govorimo onako kako želimo kad smo u opuštenom okruženju i među ljudima koji razumiju našu poruku. Također, nema potrebe drugima se izrugivati zbog nečega što su rekli ili napisali ako se koriste svojim lokalnim govorom. Sva spomenuta pravila vrijede za standardni jezik, koji učimo kao i bilo koji drugi strani jezik – u tom slučaju opravdanja za nemar i neznanje nema!
Pročitajte i ostale jezične savjete naše lektorice Anđelke: