Zna se da su posebno osjetljiva skupina ljudi roditelji. Od njih je najlakše izvući novce. To je ekonomija straha. I jako dobro radi.
Znate i sami, svi smo kupili gro nepotrebnih stvari za bebu. Jer smo negdje vidjeli da "to treba imati" kako bi djetetu i vama bilo bolje. Dali smo novce uzalud za razne nosiljke, sterilizatori, grijači, kaša-makeri i sijaset opreme koju nismo koristili, ali smo kasnije prodavali ili poklanjali.
Mislila sam da sam sve vidjela nakon tečajeva za bebe od tri mjeseca, ali nekidan sam vidjela oglas: "Pripreme za osnovnu školu". Malo je reći da sam zakolutala očima.
Jer se za osnovnu školu ne treba pripremati. Barem ne više od onog što vam kažu odgajateljice i pedagoginja u vrtiću. One pripremaju djecu, a u školi ih pri upisu provjerava mogu li pristupiti obrazovanju. Ako kažu da, to je to.
Ako se djecom bavite kod kuće, redovito im kod kuće čitate slikovnice, ako ih malo uputite u osnovne stvari i oni svladaju jednostavnih 5+1, ne treba vam puno više da dijete dobije zeleno svjetlo za upis u osnovnu.
Sve dodatne pripreme u obliku učenja djece da uče čitati unaprijed, računati do sto, pričati engleski, a da vam pritom dijete samo ne pita da želi nešto naučiti- sve je to do vaše ambicije.
Stvaramo djeci sve veći stres
Vaša je ambicija da dijete ima pet iz svega. Vaša je ambicija da se dijete ne frustrira ako nešto ne zna. Vaša je ambicija da dijete bude najbolje u nečemu.
Ima tih nadobudnih roditelja kojima nikad neće ništa ispod petice biti dovoljno. Koji će djeci nabijati stres. Koji će na 4,9 upitati: "A zašto nije 5,0?", koji će dijete poslati na instrukcije da popravi trojku. Iako je to ocjena "dobar". Dijete zna dobro. Ali s dobrim se teško pohvaliti rodbini i frendovima.
Stvaramo sve veći stres djeci. Pratimo svaku njihovu ocjenu u školi, upisujemo ih na barem pet izvannastavnih aktivnosti "da ne dangube doma", organiziramo im instrukcije i živote kao da su projekti, a ne živa bića. Naravno, sve to radimo "za njihovo dobro."
Gruba istina je da je malo toga dobrog u tome da djetetu uzmete igru, da ih non stop nadzirete ili pak da frknete nosom na četvorku jer neće moći u baš tu neku gimnaziju. Mogu biti samo nesigurna i u stresu.
Inzistiranje na izvrsnosti radite radi sebe, ne radi djeteta. Da sebi dokažete da ste uspješan roditelj, dok zapravo nezadovoljstvo vlastitim životom liječite kroz djecu.
Ipak, sve to kod nas unatoč svoj sili nadobudnih roditelja koji u školi traže pravdu za četvorku i žele je precrtati u peticu pošto-poto nije nimalo nalik nekim zemljama poput Kine i Južne Koreje gdje je pritisak na izvrsnost djece dosegnula sulude razmjere.
Kineska djeca su u školi po 14 sati
Nedavno je jedan kineski tata objavi na TikToku pokazao je kako u 20:50 dolazi po svoju 13-godišnju kćer Cindy, nakon što je provela čak 14 sati u školi. Video je brzo postao viralan, a mnogi su ostali zatečeni školskim ritmom koji je za djecu u Kini potpuno uobičajen.
Ali to nije sve! Nakon što dijete nakon 14 sati škole dođe doma, onda još sat i pol piše domaću zadaću. I subotom se uči, a dijete odmara samo nedjeljom.
@rayspark7 #school #china #longday #homeworkout ♬ original sound - RaySpark
Razlog ovako strogog rasporeda je strahovito veliki pritisak za upisivanje fakulteta, koji su većini jedini put do sigurnog posla i stabilnog života.
A taj stabilan život podrazumijeva pravilo 9-9-6, da radiš od 9 ujutro do 9 navečer, šest dana u tjednu. Iako je službeno vrijeme u Kini 40 sati tjedno, ipak mnogi rade 72 sata rada tjedno.
Imam dijete koje najesen kreće u školu. Zaklela sam se da joj nikad neću prigovoriti na ocjeni, a i da neću urlati na učitelje da joj poprave ocjenu.
Kako sam i sama profesorica po zvanju, s kolegama koji rade u školstvu, iznimno suosjećam s njima kad mi pričaju o agresivnim roditeljima. Prije su učitelji zvali roditelje u školu, sad ih zovu djeca.
Nemam namjeru ni pisati domaće zadaće umjesto ili s njom. I jedinice su ocjena. I četvorke. A to ako se zbog toga neće upisati u neku hoch gimnaziju nekad, ima i gorih tragedija u životu… Npr. da bude frustrirana i nesigurna u sebe pa da život provede u anksioznosti.
Uostalom, svi znamo da ocjene malo znače za to kako će se netko snaći u životu i hoće li biti sretna osoba.
