"A ne možete dijete izvaditi iz vrtića na dulje od dva tjedna?", upitala je odgajateljica u vrtiću moju prijateljicu, samohranu majku dvoje djece koja još brine i za svoju bolesnu majku.
"Znate, nije dobro da je dijete toliko dugo u vrtiću, drugi roditelji se organiziraju, vidite kako nekih nema cijelo ljeto!", zakucala joj je ta odgajateljica čavao u srce kada je najavila da djeteta ovog ljeta neće u vrtiću biti "samo" dva tjedna. Opet.
Mi roditelji vrtićke djece moramo svake godine prije početka ljeta ispuniti anketu o dolaznosti djece tijekom ljeta kako bi se djelatnici vrtića mogli bolje organizirati, od kuhinje do odgajateljica. Sasvim
logična stvar. Em je djece manje, em i ljudi koji rade u vrtiću trebaju odmora. Pogledala sam lani tu listu u našoj skupini, gledam je upravo ovih dana opet.
Nekom su djeca odsutna od 21. lipnja do 31. kolovoza.
Neka su djeca odsutna mjesec dana.
Većina djece su van vrtića tek dva tjedna.
Na tom popisu koji visi na vratima otprilike vidiš stanje u državi, plus minus jer netko ima baku i djeda na moru pa mogu tamo biti. Kao što smo mi svake školske praznike provodili kod none na Hvaru pa bi na papiru ispalo da smo turbo bogataši, samo što je istina bila potpuno drugačija. Ima takve djece i kod nas u vrtiću, kao i u svakom drugom vrtiću – jednostavno je netko blažen jer ima nekog svog na moru gdje može biti.
Ostali? Samo ako imate para. I dok roditelji imaju godišnjeg. I to
ako vas poslodavac pusti na dulje od dva tjedna u komadu. U korporaciji gdje sam prije radila strogo je bilo određeno da nema šanse da odmaraš dulje od dva tjedna.
Moja je prijateljica zaposlena u drugoj firmi s istom odredbom. Supruga nema, a ni djeca nemaju oca, o razlozima nećemo ovaj put. Dakle, ona kao samohrana majka s dvoje djece i s bolesnom
majkom za koju skrbi, bez ičeg svojeg na moru, trebala bi nekako smisliti da dijete bude negdje kako je u vrtiću odgajateljica ne bi smatrala lošom majkom.
Jer to očito misli, pa usporedila ju je s drugim roditeljima koji su očito bolji roditelji od nje kad to mogu. Eh da je barem mogla staviti u anketu da ih nema dva mjeseca! Svjesna je dobrobiti provođenja vremena izvan vrtića, s obitelji, s rođacima, bakom i djedom, negdje gdje su potpuno opušteni bez ikakvih pravila. I sama je odrasla u jednoj takvoj obitelji, cijelo bi ljeto bila kod bake na selu pored Zagreba dok su roditelji radili.
Ali njezina djeca nemaju (funkcionalne) bake. Ni seoske kuće gdje mogu biti.
Rasplakala mi se na telefonu i točno sam znala što je boli. Ne boli je njezin posao, ne boli je briga o djeci, o majci, boli je jer drugi ne vide koliko se trudi dok se raspada po šavovima nego joj nabijaju
grižnju savjest. Kako želim poštovati privatnost svoje prijateljice, neću navoditi o kojem je vrtiću riječ, ali ću zamoliti svaku odgajateljicu (i bilo koga drugo zapravo!) koja čita ovaj tekst da roditeljima pokušaju ne nabijati grižnju savjest jer nemaju novca i godišnjeg da s djecom budu van vrtića dulje od x dana. Nikad ne znate kakve bitke bore roditelji.
A ti "roditelji koji se znaju organizirati"? Imam priču i o njima.
Naši drugi prijatelji su bili ti roditelji i 10 su godina ljetovali odvojeno iako nisu bili rastavljeni. Prvo je mama s djecom bila 15 dana na odmoru, a onda tata s djecom 15 dana. Srećom pa su imali svoj
apartmančić na moru da to mogu financijski podnijeti. Brak im to nije mogao podnijeti, nažalost. Nije naravno stvar samo tih odmora, no jest toga što su živjeli uglavnom odvojene živote. Jer nisu mogli
drugačije. Financije im nisu dozvoljavale opuštanje. A financije su itekako bitne. Jer je i briga i svađa manje kad su financije u redu.
Moja prijateljica ima samo tri i pol tjedna godišnjeg tijekom godine dana. Djeca imaju mislim oko četiri mjeseca godišnje odmora.
Osim toga, ona ima samo jednu plaću. Tjedan dana ljetovanja u malom apartmanu u ne baš popularnom mjestu pojest će joj skoro cijelu plaću. Ne radi na nekoj visokoj poziciji pa je i plaća
takva, niska. A treba platiti put za troje, apartman, ali valja i jesti.
Djeca će sigurno htjeti pojesti koji sladoled. Treba kupiti i djeci nove kupaće, sin bi htio jako masku s dihalicom, curica peraje. Izračunala je da joj 800 eura jedva dovoljno da pokriju troškove toga ljetovanja. Plus, i mami u Zagrebu valja ostaviti nešto novca, plus platiti gospođu da brine o njoj tih tjedan dana.
Drugi tjedan svog godišnjeg provest će s djecom u Zagrebu, a trećeg tjedna nema. I da joj poslodavac želi odobriti još pokoji dan, mora sačuvati nešto dana za oko Božića, pokoji dan kad se djeca razbole i
onaj tjedan u veljači kojeg su uveli nedavno kao praznik radi skijaša. Jedno je dijete školarac i mora netko s njim tada biti doma.
Ukratko, ta super žena brine o djeci i majci bori se da svima bude dobro, a onda ju dočekaju komentari u vrtiću kako to nije dovoljno.
Već ranije im je bila trn u oku jer je redovito dolazila po dijete u 17.15-17.30, a njezino je dijete bilo jedno od rijetkih koje je ostajalo iza 16-16.30. Pale sam na svijetu, zezala se godinama, pokušavajući
humorom skriti bol. jer su ti njezini dolasci bili bolni. "Znate, dobro bi bilo da dođete po dijete u 15 sati, a naaaajkasnije u 16, predugo je djeci da budu toliko u vrtiću", komentirala joj je još prije ta odgajateljica onako kao dobronamjerno, bez iole razmišljanja da ne mogu svi izaći s posla u 14:30, da nemaju svi bake i djedove, da nemaju svi novca za dadilje ili živog drugo roditelja.
Kaže da joj je jedan od najgorih stresova "kašnjenje" po dijete u vrtić, iako vrtić uredno radi do 18 sati pa zapravo nikad nije kasnila. Ali je kod svakog dolaska osjećala potrebu da se ISPRIČA što je,
eto, morala biti na poslu do 17 sati. A pritom je i na poslu gledaju preko oka jer je "ona koja izlazi točno u 5 popodne".
"Ne valjam nikom", ponavljala je na telefonu ridajući. A ujutro se diže u 5 da skuha ručak kako premorena od posla ne bi morala kuhati kasnije i da ima više vremena za provesti s djecom, u parkiću ili kod kuće. Dobro dok je starije dijete u boravku u školi, strah ju je malo sljedeće godine kad će škola završavati puno ranije, ali kaže da se jedna druga mama ponudila da bude kod njih dok ona ne dođe s posla.
I kod nas u vrtiću iza 16:30 gotovo da nema djece. Bilo mi je to dosta neobično u početku jer sam vjerovala da svi rade do 17 sati kao ja ranije. Ali po većinu dolaze bake, stričevi, dadilje, a nekima
roditelji rade u dvije smjene pa se uspijevaju organizirati, nekima rade u državnim institucija pa su gotovi do 15 sati, dok su neki od nas privatnici pa imamo luksuz otići po dijete ranije.
Ali to je baš LUKSUZ. Imati baku u istom gradu, k tome živu, zdravu i voljnu brinuti o unucima je luksuz. Imati dadilju je luksuz. Imati svoj biznis je luksuz. Nemaju svi taj luksuz. I kao što sam lani napisala tekst "Ne rugajte se paradajz turistima, dignite im spomenik jer su zadnje par dali za more", sada javno molim sve da imaju više razumijevanja za roditelje koji rade, koji ne mogu dolaziti po
dijete prije 17:15, koji ne mogu izvaditi dijete iz vrtića na dulje od dva tjedna.
Ako niste znali, 42% građanina Hrvatske lani nije imalo dovoljno sredstava da si plati sedam dana ljetovanja na moru. Ove godine, bojim se, bit će još gora statistika. Cijene svega su otišle u nebo.
Kažu da su cijene od 2021. do 2023. godine narasle za ukupno 33%. Kome je narasla plaća za toliko?