Međunarodni dan žena svake godine slavi ekonomska, politička i društvena postignuća pripadnica ženskog spola. Ili bi tako barem trebalo biti. Jer, kada i danas na putu do posla ili koračajući navečer u vikend budemo prolazili gradskim ulicama, većina njih neće slaviti ni jedno žensko ime, ni jedno njihovo postignuće. Kada pak i nose ženske nazive, obično je riječ o ulicama daleko od centra grada i važnih ustanova.
Primjerice, u Zagrebu ukupno postoji 3861 ulica ili park, a od toga ih samo 69 nosi ime po nekoj ženi. Kada se uzmu u obzir sve zagrebačke javne površine, samo 1,8 posto nosi ime po nekoj ženi.
Ništa bolje stanje nije ni u ostatku zemlje.
U Osijeku od 610 ulica samo njih šest nosi žensko ime, a u Šibeniku njih devet od 338. Rijeka ima 637 ulica, a samo njih 25 nosi ime po nekoj od naših zaslužnih žena. U okvirima cijele Hrvatske, samo 2,37 posto svih javnih površina posvećeno ženama, dok neki gradovi poput Duge Rese i Čazme nemaju niti jednu gradsku površinu koja nosi žensko ime.
Zanemaren ženski dio povijesti
A upravo su žene napravile iznimne stvari. Borile su se za pravo na školovanje, na pravo za rad, dolazile do novih znanstvenih otkrića, u bolnicama osnivale odjele koji prije njih nisu postojali, stvarale neka od najboljih književnih djela, rušile rekorde u sportovima i u ispunjenim dvoranama kada bi bile na pozornicama, a danas su mnoge od njih gotovo zaboravljene.
U okvirima cijele Hrvatske, samo 2,37 posto svih javnih površina nosi žensko ime.
Naprosto je zanemaren jedan čitav dio povijesti – onaj koji su ispisale žene.
Posljednjih deset dana na našem ste portalu mogli pročitati priče o deset žena koje su zadužile Hrvatsku.
Mia Čorak Slavenska bila je naša najveća balerina svih vremena. Novine su pisale da su „bogovi asistirali njezinu rođenju“ i da svijet ima nasljednicu Ane Pavlove.
I činilo se da je u Zagrebu čeka velika karijera, no kada je javno zatražila veću plaću za sebe i svog plesnog partnera, znajući da istodobno drugi imaju neusporedivo veće iznose, naprosto joj više nije produžen ugovor. No upravo ju je to gurnulo prema inozemstvu, a nakon pobjede na Plesnoj olimpijadi u Berlinu svijet je bio njezin.
Vesnu Parun danas smatramo jednom od naših najvećih pjesnikinja, koja je svojom knjigom „Zore i vihori“ promijenila novije hrvatsko pjesništvo. No čak su je i tada neki s podsmijehom zvali samo „ženskim autorom“, previše osjećajnom individuom. Kada je pak tražila pravo na stan, što je bila uobičajena praksa za brojne najbolje književnike, liječnike, pravnike i druge ličnosti, bila je odbijana, i to bezbroj puta.
Mnogima je bila trn u oku jer se nije lišila javno iznijeti svoje mišljenje, jer nije željela da je doživljavaju kao ženu kojoj je mjesto u kuhinji i kao manje vrijednu jer je ostala bez muža i jer nikada nije bila majka.
Zlata Bartl bila je znanstvenica koju danas pamtimo kao „tetu Vegetu“, izumiteljicu najpoznatijeg dodatka jelima. Rodom iz Bosne, Zlata je svoj život vidjela u Hrvatskoj, a jedan slučajni oglas za posao odveo ju je u Koprivnicu.
U Podravci je profesorica pronašla svoju drugu obitelj i napokon ostvarila san o radu u laboratoriju. Juhe „iz vrećice“ i druge blagodati koje koristimo u pripremi jela rezultat su upravo njezine genijalnosti.
Prim. dr. Štefaniju Puretić starije generacije pamte kao vrsnu dermatologinju koja je svakom svom dječjem pacijentu posvećivala posebnu pažnju. Naime, ona je ujedno bila i utemeljiteljica dječje dermatologije u jugoistočnoj Europi, a svojim je znanjem oduševljavala kolege i studente.
Sa suprugom pedijatrom došla je i do otkrića rijetke urođene sistemske bolesti koja se javlja kod djece, sindroma mezenhimne displazije, koji je u literaturi, u čast njima, nazvan Puretićevim sindromom.
Kada je riječ o inovacijama u znanosti, nije zaostajala ni Vanda Kochansky-Devidé, geologinja i paleontologinja koja je u Hrvatskoj utemeljila sasvim novu granu paleontologije, mikropaleontologiju. Kolege su prema njoj nazivali izumrle vrste, a studenti su bivali očarani njezinom vještinom predavanja. Sve je to dovelo i do toga da postane prva žena redovita članica HAZU-a.
Dvije riječi koje je napisala novinarka Ana Rukavina mnogima su se urezale u svijest. „Želim život“, poručila je mlada Ana tražeći novčanu pomoć za liječenje svoje leukemije.
Shvativši da će možda ipak izgubiti bitku, zamolila je majku da sav skupljeni novac uloži u osnivanje zaklade i Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. Zahvaljujući Aninoj želji Registar danas ima 61.417 potencijalnih darivatelja te je do sada spašeno 98 života.
Ivanu Brlić Mažuranić zvali su „hrvatskim Andersenom“. Bila je prva žena članica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a njezina se djela smatraju najboljima u hrvatskoj dječjoj književnosti. Četiri je puta bila predložena za Nobelovu nagradu, a sve je to ostvarila pišući ono što najbolje poznaje u trenucima kada su joj to majčinske dužnosti dopuštale. I ni najmanje se nije obazirala na ono što je tadašnje društvo mislilo o ženskim književnicima.
Jednako se tako ni Marija Jurić Zagorka nije bojala prekršiti pravila. Iako je potjecala iz imućne obitelji, život joj je bio sve samo ne lagodan. Preko trnja je utrla vlastiti put prema poslu prve hrvatske novinarke, stvorila neke od najboljih hrvatskih ljubavno-povijesnih romana i zauvijek se upisala u našu povijest kao neustrašiva žena.
Neustrašiva je bila i Slava Raškaj, jedna od naših najvećih slikarica svih vremena. Rođena je gluhonijema, a u njezino se doba to smatralo mentalnom bolešću te su takve osobe često bile zatvarane na psihijatrijske odjele. No Slava je imala nenadmašan talent koji su primijetili vrsni slikari. U svome kratkom životu ostavila nam je djela vrijedna divljenja.
No život ponekad nije bio okrutan samo prema nekim odraslim ženama nego i prema jednoj djevojčici. Lea Deutsch, hrvatska dječja glumica židovskog podrijetla, čiji je život tragično prekinut u stočnom vagonu kada joj je bilo 16 godina, svima nam je podsjetnik i lekcija o režimima iz prošlosti koji nikada više ne smiju zaživjeti.
Zajedno im odajmo počast
Sve su ove žene ostavile neizbrisiv trag u našoj povijesti. I zato zaslužuju da ih se sjećamo. Zadovoljna.hr kao društveno odgovoran portal želi skrenuti pažnju na ove žene i odati im počast kampanjom #uLICEjunakinja.
Gradskim uredima diljem Hrvatske poslat ćemo prijedloge za imenovanje ulica prema zaslužnim ženama, a na vama je, drage čitateljice, da predložite ženu za koju smatrate da treba imati javnu površinu sa svojim imenom.
Vrijeme je da barem jedna nova ulica u Hrvatskoj prepozna sve što su ove žene napravile ne samo za hrvatsku umjetnost, znanost i humanost već i za sve generacija žena kojima su poslužile kao primjer da se može, i kada je teško i kada si prva.
Pozivamo vas da ostavite svoj prijedlog imena i prezimena ženske osobe koja zaslužuje imati ulicu, trg ili park u vašem gradu.
